VRBA IVA – cica maca KAO LIJEK

PODIJELI S PRIJATELJIMA:

Vrbe su dvodomne biljke koje rastu u obliku grma ili drveta. Svaki grm ili drvo nosi cvetove samo jednog pola. Muški cvetovi su jajastog oblika sa prašnicima žute boje, dok su ženski cvetovi vitki i valjkasti, sivo zelene boje. Cvetovi nazvani cice-mace pojavljuju se pre listanja.

Listovi bele vrbe nalaze se na kratkoj peteljci, dugački su, šiljasti, sitno nazubljeni i sa obe strane obrasli srebrno sivim dlakama. Krhka vrba ima gole listove bez dlaka. Najviše listova ima vrba iva. Kora je debla zelenkasta i dugo vremena glatka.

Stanište: U Hrvatskoj je autohtona vrsta. Javlja se na vlažnim staništima uz obale rijeka i jezera. Raste oko bara i jezera, oko ribnjaka, uzduž reka i potoka, uz rubove šuma, a ljudi je sade na medjama livada i pašnjaka.

Ljekoviti dijelovi biljke:

U proljeće se s tanjih grana guli kora te režu mladice s mladim listovima. Od davnine se smatra kora vrbe vrlo ljekovitom, a u pučkoj medicini se upotrebljavaju i listovi.

Osim kore koriste se i mladice sa pupoljcima na vrhu.

Ljekovito djelovanje:

Već su Hipokrat i Plinije upotrebljavali vrbinu koru kao lijek protiv groznice. Bilinarka Hildegarda cijenila je vrbovu koru kao standardni lijek, a i slijedećih je stoljeća u poznatim djelima o Ijekovitom bilju vrbova kora mnogo hvaljena zbog svog mnogostrukog i ljekovitog djelovanja.

Školska je medicina dugo priznavala iskustva s tom ljekovitom biljkom i tek je kemijska izrada njezinih ljekovitih tvari utjecala na brisanje iz popisa lijekova koji su u Njemačkoj bili u službenoj upotrebi.

Vrbina kora u prvom redu snizuje groznicu i steže, a dokazano je i ljekovito djelovanje u pospješenju izlučivanja znoja i mokraće, kao i u umirenju bolova. Prema tome se može primijeniti s najboljim uspjehom kod grozničavih oboljenja s bolovima ili bez bolova, kod krvarenja, krvavog kašlja, krvi u pljuvački i kod krvarenja pluća i bubrega.

Antioksidativno djelovanje:

Djelovanje na izlučivanje mokraće uzrokuje povišeno izlučivanje mokraćne kiseline pa to vrlo povoljno utječe na oboljenja od gihta i upale zglobova (artritis). Istovremeno djelovanje na izlučivanje znoja povisuje i izlučivanje iz tijela otrovnih tvari.

Čaj od vrbine kore vrlo se preporuča kod reumatizma, naročito kod reumatizma zglobova i kod svih pojava gihta. S obzirom da uništava klice i da istodobno umiruje bolove, vrbina kora ima vrlo povoljan učinak kod svih kataralnih stanja želuca i crijeva, pa se liječe proljevi i crijevni grčevi, prekomjerna sluz želuca i crijeva, a uništavanjem klica dolazi do bakterijskog rastvaranja, koje iz želuca i crijeva odvodi otrovne tvari pa u cijelom tijelu nastaje ravnoteža sokova.

Uvarak od vrbine kore služi za vanjsku upotrebu kod liječenja rana, čireva i osipa, a vrlo je dobro sredstvo za grgljanje kod upale zubnog mesa i upale krajnika. Kod znojenja nogu pomoći će redovite kupke od uvarka vrbine kore.

Vlažni i topli oblozi vrlo se preporučaju kod upaljenih nervnih ganglija, neuralgije trigeminusa i kod otvorenih gangrenoznih čireva.

Znanstvene studije su ukazale na antioksidativno djelovanje vrbe Ive u čaju njezina cvijeta koje je skoro dva puta veće nego kod drugih antioksidanata (selen i vitamina E).

Zbog svog jakog antioksidativnog djelovanja, čaj od cvijeta vrbe iva može se koristiti s povjerenjem za liječenje karcinoma prostate i maternice.

Za vanjsku upotrebu čaj od vrbove kore koristi se za grgljanje kod upale krajnika i zubnog mesa te za ispiranje i obloge u liječenju rana, čireva i kožnih osipa.

Primjena u pučkoj medicini:

Primjena u pučkoj medicini: ekstrakt od vrbinih cvjetova (“mace”) upotrebljavao se ranije u pučkoj medicini s uspjehom protiv seksualne nadraženosti, nesanice i živčane slabosti (neurastenija).


Kod bolova u uhu nakapa se svježi sok vrbinih listova na komadić vate i stavi u uho. Pepeo od vrbine kore posipa se na teško zacjeljive rane. Uvarci od vrbine kore dodaju se u većim količinama vodi za kupke te se preporuča kao ljekovita kupelj kod gihta i reume.

Primjena u liječenju životinja:

Primjena u liječenju životinja: uvarak od vrbine kore upotrebljava se mnogo u veterinarskoj medicini za pranje i obloge pri liječenju rana. Čaj od vrbine kore daje se govedu i konjima kod kolika i unutrašnjih krvarenja.

Ukoliko vrijeme dopusti vrba iva pčelama daje obilje svježe peludi i nektara. Muški cvjetovi (mace) daju pčelama obilje peludi, bačvastog su oblika žute boje pune peluda, a ženske mace daju nektar i to veoma obilno. Na ženskim valjkastim-izduženim cvjetovima koji su sivozelene boje nalaze se samo tučci, uopće nemaju peludi, daju samonektar.

Zna se dogoditi da na obalama rijeka ili u močvarnom staništu daju i do 3 kg nektara dnevno a na kraju paše prinos i do 20 kg meda po košnici.

Budući je korisna medonosna biljka u vremenu nakon zime kada je najkritičnije vrijeme opstanka i razvoja pčelinjih društava treba ju uzgajati, saditi na svim mjestima bliže pčelinjaku (stacionaru) pčelara.

Recepti:

Za pripremu čaja od vrbine kore uzima se 1 vrhom puna čajna žlica isitnjene kore te se kroz 2 do 3 sata stavi na močenje u 2 šalice hladne vode, zatim se jednom kratko prokuha. Tijekom dana piju se 2 šalice u gutljajima i bez šećera.

Čajne mješavine: kao čaj protiv groznice miješa se u jednakim dijelovima vrbina kora s korijenom srčanika (br. 63); od te se mješavine uzima 1 čajna žlica za 1 šalicu čajnog oparka koji se ostavi najmanje 5 minuta stajati, a piju se po potrebi 1 do 2 šalice.

Čaj za reumu i giht: vrbina kora miješa se u jednakim dijelovima s listovima breze, od čega se uzima 1 čajna žlica za 1 šalicu čajnog oparka, ostavi se 5 minuta pokriveno, a piju se prema potrebi 2 do 3 šalice dnevno. Taj čaj može se zasladiti medom.

Otvorene i teško zacjeljive rane posipaju se mješavinom jednakih dijelova vrbine kore u prahu i drvenog ugljena (Carbo ligni). Rane treba ispirati i posipati svakog dana.

Čaj – (karcinomi)

50 g Vrba iva cvijeta zdrobiti da bi se dobila gusta smjesa, koja se kuha u 250 ml vode pola sata. Procijediti i piti 15 ml ovog ekstrakta, dvaput dnevno tijekom šest mjeseci.

Naročito čaj od kore vrbe bijele treba uzimati u strogo doziranim količinama i pod paskom iskusnih travara i liječnika, jer se prekomjernim dozama znaju izazvati kontraindikacije u obliku proljeva, povišene temperature i lupanja srca.

Sjetva – sadnja:

Uvjeti uzgoja:

Razmnožava se jednostavno, u ožujku (3 mjesec) prut debljine oko 1,5 do 3 cm debljine, visine do 1 metar se na debljem dijelu koso zasiječe i stavi u posudu sa vodom tako da je u vodi do 1/4 visine pruta. Nakon 7-10 dana na ovome dijelu koji je u vodi izrastu zrakasto tanki bijeli korjenčići oko cijelog pruta.

Sadi se zabadanjem u zemlju bez prihrane gnojem na vlažnim staništima ili sa zalijevanjem samo u danu kada je posađena.

Mogu se uzgajati na sunčanom položaju ili u djelomičnoj sjeni. Podnose širok raspon tala i pH vrijednosti od 4,5-8 pa čak i alkalna tla. Najbolje uspjevaju na vlažnim tlima uz vodene tokove. U sušnim periodima dobro joj je osigurati dovoljnu količinu vlage jer u protivnom gubi lišće.

NUSPOJAVE:

Nisu poznate.

Izvor: koval.hr

PODIJELITE SA PRIJATELJIMA: